Đavao, pun mržnje i zavisti, nije nikako mogao toga trpjeti što mora gledati tako postojana mlada čovjeka. Što je već i prije poduzimao, to je pokušao i protiv njega. Prije svega se dao na to da bi ga odvratio od trapnje pa je zato u njemu nastojao razbuditi sjećanje na njegovo imanje, zatim brigu za sestru; dozivao mu je u pamet susretanje s rodbinom, razbuđivao je u njemu pohlepu za novcem i častohleplje, raznoliko sladokustvo i druge životne radosti, a pri tome mu je život predočivao kako je oporo njegovo vježbanje u krepostima; upozoravao ga je na slabost tijela i na dugotrajnost vremena. Jednom riječju: u njegovoj je unutrašnjosti uzvitlao strahovitu oluju misli, jer je išao za tim da ga odvrati od njegove dobre odluke. Kad je, međutim, opaki neprijatelj spoznao svoju slabost s obzirom na Antunovu čvrstu odluku i kad je opazio kako je nadvladan njegovom čvrstoćom — njegovom je jakom vjerom prisiljen na bijeg a ustrajnom molitvom je bio poražen — tada je svoje pouzdanje stavio u oružje što ga predstavlja „snaga trbušnog mišičja“ (Job 40, 16) te je pun oholosti — jer su to njegove prve zamke što ih postavlja mladićima — nasrnuo na njega, mladića. Napadao ga je noću a preko dana je to nastavljao tako da su i oni koji su Antuna susretali opažali dvoboj što ga mora voditi s đavlom. Đavao mu je u dušu ubacivao nečiste misli, a Antun ih je rastjerivao svojom molitvom. Onaj ga je izazivao, a on je svoje tijelo zaštićivao vjerom, molitvom i postom. Bijedni je đavao sebi priuštio i to da mu se noću ukazao kao žena i poduzimao sve što mu je bilo moguće samo da bi Antuna zaveo. On je, međutim, mislio na Krista i na plemenitost duše što ju je po njemu stekao, imao je na pameti njezinu duhovnu narav i tako je gasio živu žeravicu njegovih opsjena. Zatim mu je opaki neprijatelj dozivao u pamet ugodnost uživanja, a Antun je — pun srdžbe i bola — razmišljao o vječnom ognju koji mu prijeti i o mukama što ih zadaje crv savjesti. Antun je to napasniku suprotstavljao pa je tako kroz kušnje prolazio nepovrijeđen. Tako je sve to svršavalo neprijatelju na sramotu. Tako je onaj, koji se drznuo poželjeti da bi bio jednak Bogu, sada po mladom čovjeku postao ruglom; onaj koji je pun samoljublja prezirao tijelo i krv, bio je nadvladan od čovjeka koji je živio u tijelu. Antunu je pomagao Gospodin koji je poradi nas postao čovjekom i koji je u tijelo utisnuo biljeg protiv đavla tako da svaki onaj koji se bori u istini može reći: »Ne ja, nego milost Božja sa mnom.« (1 Kor 15, 10)
Kad zloduhu nije pošlo za rukom da Antuna ni u tome ne porazi nego je morao doživjeti to da je bio izbačen iz njegova srca, tada je počeo škripati zubima kao što stoji u Svetom pismu (Usp. Mk 9,18) i kao izbezumljen se pred njim pojavio u svojoj rugobi; na izvanjski se, naime, način pred njim pojavio kao crn dječak. Kad se tobože htio pokazati podložnim, nije ga više napadao u mislima, jer je on stari lukavac, suzbijen – nego je ljudskim glasom rekao: „Već sam mnoge zaveo i većinu nadvladao. Sada sam, međutim, kad sam ustao i protiv tebe, kao i protiv mnogih, i protiv tvojih napora navaljivao, postao slabim.“ Nato je Antun upitao: „ Ta tko si ti koji mi to govoriš?“ I onaj je turobnim glasom uzvratio: „ Ja sam prijatelj bludnosti. Moje je zadatak poduzimati predobivanje za nju i za njezine draži na štetu mladića. Ime mi je: Duh bludnosti. O, koliko ih je koje sam prevario a htjeli su živjeti kreposno; koliko ih je koji su živjeli uzdržljivo, a ja sam ih svojim primamljivanjem zaludio! Ja sam onaj zbog kojeg prorok prekorava one koji su pali kad kaže: „Duh razvratni njih zavodi!“ (Hoš 4,12) Ja sam bio uzročnikom njihova pada. Ja sam onaj koji te je tako često mučio, koga si toliko puta nadvladao.“ Antun je zahvalio Gospodinu, ohrabrio se te mu je govorio: „Tebe treba temeljito prezreti, jer ti je duša crna a slab si kao dijete. S obzirom na tebe me više ne mori ni najmanja briga. „Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane.“ (Ps 117,7) Kad je Crni to čuo, tim je riječima sav prestrašen odmah pobjegao i bojao se Svecu približiti.
Izvor: iz knjige “Život svetog Antuna Pustinjaka” sv. Atanazije