Župa sv. Ante Padovanskoga – Petrićevac
Franjevci su pastorizirali krajiške katolike i nakon što su u 16. stoljeću porušeni svi njihovi samostani. Na području petrićevačke župe u 17. i početkom 18. stoljeću postojala je župa Motike. Prema jednom izvješću iz 1673. tu nije bilo tada ni župne kuće ni crkve, a taj kraj je nastanjivalo 700 katolika.
Poslije Bečkog rata, koncem 17. stoljeća, na prostoru sjeverozapadno od Banja Luke postojale su dvije župe: Banja Luka i Motike. Župno sjedište banjolučke župe, koje se nalazilo u predjelu Lauša, godine 1736. je preneseno na lokalitet Paprikovac. Tu je tada postojala mala kućica za župnika i drvena kapelica sa slikom Bl. Dj. Marije. Godine 1737., kao izravna posljedica rata, kapela i župna kuća su porušene, a župa je praktično prestala postojati. Malobrojne katolike je poslije toga pastorizirao župnik iz Ivanjske.
Godine 1742. ponovno je uspostavljeno sjedište banjolučke župe na Paprikovcu, i tu ostaje do početka 19. st., kad je preneseno u Rakovac, gdje ostaje do 1859. Te godine sjedište banjolučke župe se prenosi u grad, gdje se nalazi i danas, a jedan dio župe se odcjepljuje i osniva 1860. mjesna kapelanija Petrićevac, sa sjedištem u Rakovcu, koje tu ostaje do 1875., kada je preneseno na Petrićevac, a kapelanija uzdignuta u župu.
Broj vjernika u župi kretao se tijekom vremena ovako: godine 1877. ima ih 2.233, a 1935. njihov broj je narastao na 5.868. Sredinom 70-ih godina prošloga stoljeća bilo ih je oko 8.500, a kad su od župe Petrićevac odijeljeni neki dijelovi i od njih osnovane nove župe: Delibašino selo (Trapisti), Budžak i Motike, broj vjernika petrićevačke župe se spustio ispod 4.000. Godine 1995. hrvatsko pučanstvo i katolički vjernici su protjerani s cijelog banjolučkog područja, tako da je nakon toga župa Petrićevac brojila svega oko 400 vjernika, a trenutno (g. 2017.) ima ih svega oko 320, i njihov broj se iz godine u godinu smanjuje, jer se malo tko vratio u svoje predratno prebivalište, a stariji sve više umiru.
Župu tvore sljedeća naselja: Petrićevac, dio Budžaka, Novakovići, Paprikovac, Rakovac, Rosulje, Šargovac i Vujnovići.
Na području župe su tri groblja: sv. Marka, koje je zajedničko i za banjalučku i budžačku župu; sv. Stjepana (‘motičko groblje’), koje služi i za župu Motike; i ‘fratarsko groblje’, nedaleko od samostana. Na tim grobljima postoje i grobljanske kapele.
U predratno vrijeme kapela je postojala u selu Vujnovići, koja je mogla primiti i do 200 osoba, i u njoj se služila misa svake nedjelje, te dvije manje, u selima Šargovac i Novakovići. Sve tri su Srbi porušili 1995., a nanovo su podignute iza 2010. godine.