Aleluja, Isus je živ. To je istina!
Sestre i braćo, dragi štovatelji Uskrslog Krista sretan vam i blagoslovljen Uskrs!
Kad je Isus susreo svoje učenike na Uskrs rekao im je: „Ne bojte se, ja sam!“ I nama danas, kao tada svojim najbližim sljedbenicima, Isus ponavlja ove iste riječi. A možemo li za sebe reći da smo njegovi istinski sljedbenici? Bojimo li se i mi svega onoga što se oko nas događa ili stavljamo svoje pouzdanje u pobjednika nad smrću, ali ne samo onom tjelesnom nego još više onom duhovnom smrću?
Prošla je već godina od kako smo u nekom „novom normalnom“ razdoblju u znaku virusa koji nam je svima promijenio živote. Prošle godine, dok nam je sve još bilo nepoznato, bojali smo se i nismo mogli proslaviti Uskrs onako kako smo naviknuli slaviti. Ove smo godine možda u malo manjem strahu i pokušavamo zajedno, kao vjernici kršćani, ipak proslaviti svoju najveću svetkovinu.
Isusovim je učenicima bilo teško prihvatiti iskustvo uskrsnuća, iskustvo neočekivane promjene, da Isus, koji je umro, ipak stoji živ pred njima. A upravo nam tim činom Bog svjedoči da je i nemoguće moguće, da nema nemogućih situacija jer sve ono što je nama nemoguće, Bog čini mogućim ako mu vjerujemo (usp. Lk 1,37)
I upravo je to poruka Uskrsne nade koja odbacuje svako beznađe, poruka sigurnosti koja se bori protiv svake nesigurnosti, poruka povjerenja koja nadmašuje svako nepovjerenje, poruka ohrabrenja koja nadilazi svaki strah.
S tim mislima i željom da ove riječi dopru do srca svakog vjernika, mi, franjevci s Petrićevca, želimo svima vama da nađete utjehu, nadu i ohrabrenje u iskustvu uskrsnuća našeg Spasitelja Isusa Krista.
Franjevci s Petrićevca
