Noćna tama se već lagano prelijeva nad gradom. Sjene se počeše produživati, a za njima poče puhati i lagani povjetarac. Čini se kao da bi se sada moglo lakše hodati, ali ljudi su ipak bili preumorni. Već je postalo jasno da se čovjek uvukao u sebe. Možda ga je boljela glava. A vjerojatno je i iscrpljen zbog misli koje su se u njemu uskovitlale i činile da sve postane zamršeno i mutno kao i ova noćna slika grada koja je upravo pred njim i koja je danju sasvim razumljiva i jasna. A misli su ga pratile i nisu mu dozvoljavale da razmišlja o bilo čemu drugome, osim o Božiću koji će, sudeći po svemu, ovoga ljeta Božjega biti ponovno drugačiji ili, bolje rečeno, daleko od onoga uobičajenoga. Sasvim dovoljno misli da čovjekovu dušu obuzme nemir kojega je vrlo teško nadvladati.
Taj nemir u duši nije se pojavio tek slučajno da čovjeka uznemiri pa da opet nestane. Taj nemir vlada u cijelom svijetu koji se svjesno ili nesvjesno sve više udaljava od Boga. Ne čudi ta činjenica jer su se već odavno vrijednosti pomiješale, a prioriteti su zamijenili mjesta. Čovjek je izgubljen u masi, polako se s njom već i stopio. To je ona masa u kojoj više nema stopa i tragova da nas odvedu istinskoj sreći. Da nas i ove godine odvedu do Božića. Mjere, restrikcije, karantene, upozorenja već je odavno postalo teško pratiti. Da baš. Situacija koja nimalo ne obećava Božić okružen voljenim osobama, bez maski i bez dezinficijensa. Božić takav, površan, a do samo mjesec unazad smo ipak uspjeli nasjesti na sve zamke konzumerizma i potrošačke groznice koji će nam sigurno teško pomoći da i ove godine u Božiću pronađemo duhovnost. Zbog svega što treba napraviti, kupiti, zamotati i što sve ne, duhovna strana Božića postaje poput neke uspavane ljepotice koja se krije ispod blještavoga božićnoga drvca.
Ali važno je, bez obzira na sve, imati na umu kako je duhovni Božić zapravo putovanje jedinstveno svakom čovjeku i daje mu priliku za rast i razvoj upravo zbog duhovne božićne biti. Jer Božić je rađanje novoga života.
Na Božić svi putevi vode do ljudskoga srca i upravo je zato ovo jedan od najtoplijih i najemocionalnijih blagdana. U moru negativnosti, tračeva, prepirki koje vladaju današnjim društvom, Božić je tu da pokaže kako se po ljubavi postaje novi, bolji čovjek koji više nema potrebu pitati tko je u pravu, a tko je kriv nego hrliti u susret drugome pružajući mu ruku pomirenja, ruku bratstva i sestrinstva. To je djelo već sam Bog započeo i približio se čovjeku, pokazao mu da ga voli i dopustio da čovjek to isto učini svome bližnjemu. Otkrij stoga svo bogatstvo ljudskoga srca koje i ovoga Božića može i želi nadvladati svu tamu i sivilo pretvorivši ga u blještavi sjaj najradosnijega rođendana Isusa Krista – Spasitelja čovječanstva. Sve moći ovoga svijeta ništavne su pred ovim kraljem koji se rodio kao najsiromašniji od svih, ali od kojega možeš dobiti sve i koji ti opet ponavlja da ne gledaš u koga si sve razočaran nego se okreneš onima s kojima živiš sretan život i u kojima prepoznaješ upravo bezuvjetnu ljubav Božju.
Na kraju, Božić jasno poručuje da se rađamo ne donoseći ništa sa sobom, ali svojim životom možemo ostaviti tragove ljubavi u ovome svijetu. Bili daleko kilometrima od naših najbližih ili pak zajedno, Božić je ipak Božić i dopušta nam da i ove godine bude ispunjen toplinom i blagoslovom?
I je li to onda Božić kakvoga više nema? Je li to onaj neobični Božić? Mislim ipak da je Božić uvijek blagdan nade i ljubavi – bio i ostao! A mi? Jesmo li možda mi postali ljudi kakvih više nema? Mjere i restrikcije nam ipak ne mogu uništiti Božić i ne mogu zaustaviti širenje „zarazne” ljubavi Božje koja je najdjelotvornije cjepivo, k tomu besplatno i možeš se njime cijepiti u bezbroj doza. I bit će ti dobro!
A ono mračno sivilo nad gradom je s novim svitanjem iščeznulo, sjene su nestale, radost se probila, ljubav je pobijedila. Rodio se Bog i čovjek! Želim ti radost Božića i obilje božićnoga blagoslova, tebi i onima koje nosiš u svome srcu!
Nikolina Marčić
