Teško mi je, Gospodine,
Nositi na plećima
Sve ono što jesam
I što sam drugima

Ono što sam drugima
Jesam li ja
Samo očekivanje
ili dva

Ja jesam ili nisam
Ili se trudim biti
Ali ponekad svoju slabost
Ne mogu skriti

Dok su mi ruke
Žuljave i tvrde
Teško mi je slušati
Laži i pogrde

Ugušit će me
Ciljevi tuđi
Otkucaji srca
Postaju mi sve luđi

Ni pobjeći ne mogu
Ovo je život moj
Njega od Tebe dobih
Zbog njega sam Tvoj

Ali, da bar
više zagrljaja ima
Da se sigurno osjeća
Onaj koji ih daruje i prima

Da je više ruku
Koje te iz prašine dižu
Da se radosti i žalosti
Skupa na končiću nižu

I zato Te molim
Neka Tvoja ruka
U tom smjeru svijet usmjeri i vodi
Da se svaki čovjek za drugog čovjeka rodi

Autor: Nikolina Perković