Malen je prostor,
O Gospodine,
Duše moje,
Za sve blagoslove i milosti Tvoje.
Vapaj moj,
Poznat je uhu Tvome
Jer često slušaš jade moje, mrvice moje,
Ni upola patnje Tvoje.
Ja,
Ubogi siromah duše,
Tražim Te danju i noću,
Osluškujući svaki dašak nebeskog vjetra
Ne bih li Te,
Samo krajičkom prsta dotaknula,
Uvjerena da Te tad sigurno,
Iz svoje nutrine nikad ne bih maknula
Ne bih li Ti
S nogu prašinu skinula
I molila za mir Tvoj
Zaklon i utvrdu
U koju se sakriti mogu
Od zla,
Od oluja i vjetrova,
Koji me pokušavaju pomjeriti s nogu.
I ako Te nađem,
Oče,
Molim Te, nemoj me
Ispustiti iz krila Svojega
Jer predugo Te tražih,
U prašini i magli,
U zadovoljstvima,
U zabačenim krajevima svijeta
A Ti si, znam, skriven bio
Tik do srca moga,
Strpljivo čekajući
Da osjetim Tebe,
Da osjetim Boga.
