Duše Sveti,

Ti neizmjerna ljubavi između Oca i Sina,

Ljubavi koja si se nastanila u meni

I od mog srca napravila topli dom,

Više nemoj biti samo dragi gost,

Nego vječiti stanar moje nutrine.

Vodi me, tješi i liječi,

Mudrosti me i poniznosti nauči,

Da po tvojim darovima mogu

Pomagati i drugima i sebi.

Nauči me moliti,

Zagrli me, čvrsto, u svoj svojoj snazi,

Vodi me putem pravednosti i vjernosti

I pomozi mi, da ovako nejak i mlak,

Nikad ne pokleknem

Pred zavaravajućim sjajem materijalnih dobara ovoga svijeta.

Znam da me čuješ i da ti je vjerojatno drago,

Što odlučih porazgovarati s tobom, u ovaj tihi sat.

Znaj da ću pokušati češće skinuti prašinu s niti koje nas vežu,

Učitelju moj dragi, mudrosti čista.

Autor: Nikolina Perković