Zasigurno smo se svi našli u situaciji kada smo rekli nešto o nekome što baš i nismo željeli, ali „izletjeli” smo, a jednako tako smo osjetili i težinu negativnih riječi koje je netko o nama izgovorio. Takvi trenuci su još jedna životna lekcija koja nas uči kako se na ljudsku nepravdu, na jecaj tuge, razdoblja samoće, čekanja, razočarenja, tišinu jednostavno moramo naviknuti jer i od njih je skrojen naš život.

Pritom čovjek treba znati i umjeti napraviti ravnotežu u svome životu i ne primati previše svome srcu sve ono što čuje i vidi niti smije davati sebe previše. U protivnom, izgorjet će u čovjeku ono najljepše što ima, a tek ponekad će se kao neka paranoja javiti krik sjećanja na onu nekadašnju osobnost koju je čovjek u sebi njegovao. Jednom je netko mudro rekao: „Obriši suze, ne troši ih gdje ne smiješ jer trebat će ti još u životu da te podsjete da si čovjek i da ono što se ljudskost zove u tebi umrlo nije. Zato stavi najljepši osmijeh koji imaš, udahni duboko i samo zaboravi…”

Jer „sretan je onaj tko ne pita puno, tko ne traži razloge, tko ne očekuje više nego treba. Sretan je onaj tko ne poželi više od onoga što mu život udijeli, pa bile to i mrvice sreće. Jer opet su unijele dašak topline u odaje tvoga života, zar ne?”, pročitah ovo pitanje jednom prilikom surfajući facebook-om. Pa uistinu je umijeće u životu izabrati biti sretan i dozvoliti sebi da budemo sretni.

A onda „dođe vrijeme kada je sve ono što ti je potrebno – mir. Mir u glavi i u srcu. Svjesnost da su tvoji najdraži blizu i da su zdravi. Sve drugo, zašto biste možda prije par godina otišli na drugi kraj svijeta i bili spremni neprospavati mnogo noći, više ne vrijedi gotovo ništa. Život vam je uspio pokazati koji ljudi vrijede. Znate kome ste spremni posvetiti svoje vrijeme, a od kojih se ljudi treba odmaknuti. Svaki je čovjek vrijedan, no nekima ste jednostavno dali previše prilika. Želite se odmaknuti od ljudi koji govore jedno, misle drugo, a rade treće. Želite iskrene, poštene i normalne ljude oko sebe, a ne one zbog kojih često morate vaditi nož iz leđa. Dođe vrijeme kada želiš oko sebe imati ljude kojima se ne moraš stalno dokazivati, već je dovoljno da budu uz tebe. Dođe vrijeme kada ne želiš srljati za gomilom, biti na vrhu, biti u trendu… Nije vas više toliko briga što itko misli o vama. Bez obzira jeste li nekome po ukusu ili ne; odgovara li vaš život drugima; kritizira li vas netko zbog vaših postupaka. Dođe vrijeme kada želiš mir. Sveti mir. Sve ovo nije znak da ste dosadni. To je znak da ste sazreli.“ (Nepoznat autor)

To je znak, dragi čitatelju, da voliš i njeguješ svoj život.

Nikolina Marčić