Marijana je bila mlada žena, oku ugodnog izgleda. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta, imala je sreću i odmah se zaposlila u manjoj firmi. Radila je kao trgovački putnik. U svome poslu je bila vrlo odgovorna. Radila je puno, ne štedeći svoga zdravlja niti slobodnog vremena. Sva se predala poslu. Njezine kolege su bile jako zadovoljne njezinom zauzetošću za boljitak svih njih.
Ured je dijelila s još dvojicom kolega i jednom kolegicom. Muški dio ju je puno više i bolje prihvaćao, nego li ženski. Marijana je bila srednjeg rasta i malo punija. Imala je sve atribute žene, što su muškarci jako voljeli. Kada je tek počela raditi, nije bila pošteđena napadnih pogleda i provokacija.
Direktor firme u kojoj je radila, također je bio naočit, srednjovječan muškarac. Svojim šarmom, više nego li ljepotom, privlačio je žene. Bio je oženjen i otac dvoje djece. No, za svoj bračni status nije uopće mario. Njegova supruga je isto živjela slobodnim životom. Za druge ljude, oni su bili bračni par, ali za sebe, slobodni. Živjeli su u uvjerenju da njihovo ponašanje neće izazvati nikakve posljedice. U tom kontekstu nisu ni razmišljali o tome što bi bilo da njihova djeca doznaju o njihovom načinu života.
Živjeli su u predgrađu Rijeke, u divnoj bijeloj vili na obali mora. Vila je bila odijeljena visokom živicom, koja ju je ujedno i zaklanjala od znatiželjnih pogleda. S morske strane kuća je bila ostakljena tako da im je pogled na plavu pučinu uvijek bio dostupan. U kuću se ulazilo preko nekoliko stepenica koje su se protezale oko čitave kuće. Stepenicama se stizalo do velikih kliznih staklenih vrata. Prošavši kroz njih, nogom biste odmah stali u prostrani dnevni boravak koji je osim sjedeće bijele kožne garniture imao i veliki šank-bar. S lijeve strane zida, ispred trosjeda, visio je televizor, velik kao platno u kinu. S lijeve i desne strane bili su smješteni dugački i uski zvučnici. U produžetku boravka, odijeljena s tri stepenice, nalazila se kuhinja. Bila je sive boje s nekoliko crvenih detalja. Cjelokupan prostor bio je pun cvijeća i vrijednih umjetničkih slika. Uvijek je tiho svirala ozbiljna glazba, upotpunjujući ugođaj prividnog sklada i mira. U desnom kutu, pored kuhinje bile su kružne stepenice koje su vodile na kat. Na katu su bile četiri sobe, tri spavaće, radna i kupaonica. Kupaonica je bila priča za sebe. Pločice su bile u kombinaciji svijetlo plavo-tamno plavo. Velika četvrtasta kada nalazila se u centralnom dijelu. Iznad kade, u zidu je bio ugrađen televizor, tako da je muški dio obitelji vrlo često s toga mjesta gledao duge nogometne utakmice, dok bi ženski dio uživao u filmovima i sapunicama.
Marijanin direktor, vlasnik ukratko opisane vile, zvao se Ljubo, a supruga Ljubica. Imali su blizance, curicu i dečka, koji su pohađali šesti razred osnovne škole. Djeca kao djeca, uvijek su bila nestašna i šaljiva. Dječak se zvao Ivan i bio je vrlo privržen mami. Djevojčica Ivana je obožavala svoga tatu. Iz roditeljskog ponašanja nikada se nije dalo naslutiti da žive prilično prljavim načinom života. Od rođenja djece, u kući je zajedno s njima živjela i Anđelka, osoba koja je bila zadužena za sve kućanske poslove u kući. Svi su je jako voljeli. Anđelka je bila simpatična, debeljuškasta žena pedesetih godina. Vrlo sposobna, vrijedna i draga, brzo se uvukla pod kožu cijeloj obitelji. Puno toga je znala, ali nikada ništa nije govorila. Bila je osoba od velikog povjerenja. Preko tjedna je i stanovala kod njih. U prizemlju pored kuhinje, imala je malu sobicu u kojoj je bio krevet i ormar. Petkom navečer odlazila je kući. Živjela je u Lovranu u malom stanu. Prije desetak godina je izgubila supruga u prometnoj nesreći. Od tada živi sama. Uostalom, samoću ni ne osjeća jer preko tjedna je potpuno okupirana s obitelji kod koje radi. Nedjeljom poslije podne, izađe s prijateljicom u šetnju. Kada je vrijeme ugodno, spuste se do mora i sjednu na klupu. Razgovaraju o svemu izuzev posla. Često ponesu i starog kruha i njime nahrane galebove. Čim ih spaze, galebovi dolete do njih velikom brzinom.
Ponedjeljkom oko šest u jutro, počinje radni tjedan. Gospođa Anđelka dolazi nešto prije šest u kuću Molnarovih, skida jaknu, oblači papuče i nakon što opere ruke, uključuje aparat za kavu. Kava je vrlo važna za početak svakog novog dana.
Prva se budi Ljubica. Odlazi pod tuš, a potom u kućnoj haljini silazi na već gotovu kavu. «Dobro jutro, draga Anđelka!- «Dobro jutro, gospođo, odgovori veselo ona. Njih dvije sjednu za stol. Ljubica obično voli šutjeti i uživati u pogledu na more. Za to vrijeme, Anđelka lista tek pristigle dnevne novine, koje je uzela iz poštanskog sandučića ispred kuće. Za dvadesetak minuta silazi i Ljubo koji je već obučen. Prilazi aparatu za kavu, ulijeva kavu u šalicu i bez riječi sjeda za stol. Klimne glavom na pozdrav i uzima novine koje je Anđelka čuvši ga kako dolazi, već odložila na njegovo mjesto.
Prelistavši novine, Ljubo se diže od stola i uzevši šalicu u ruku, otpije preostali dio kave. Poljubi suprugu u obraz i iziđe iz kuće. Nakon toga, Ljubica odlazi pod tuš. Uživa u dugim tuširanjima hladnom vodom. Od lipnja pa do listopada, ustaje se ranije i odlazi plivati na more. Zbog tako aktivnog načina života, još uvijek, u svojim ranim četrdesetim godinama, ima izvrsnu figuru tijela. Inače je vrlo privlačna žena, što uvelike zna i iskoristiti. Radi kao farmaceut u jednoj riječkoj ljekarni. Svako jutro oko pola osam, sjeda u svoj automobil i odlazi na posao. Vrlo je iskusan i siguran vozač. Oboje djece još spavaju jer idu poslije podne u školu. Nakon što opere šalice od kave i pripremi namirnice za ručak, Anđelka odlazi probuditi djecu.
To bi bila svakodnevnica jedne bogate obitelji koja je u biti duboko frustrirana i nesretna.
Marijana je preko vikenda bila u Zagrebu i kupila si je nekoliko lijepih komada garderobe. Dobro je znala istaknuti sve ono lijepo na njoj. Ušavši u ured, ostavila je kolege bez zraka. «Marijana», kako ti ovaj kostim stoji! Uistinu divno izgledaš, rekao je Mirko njezin poslovni kolega i otpio gutljaj kave. Od uzbuđenja je zaboravio da je kava vruća, tako da mu je na jeziku cijelog dana bio plik izazvan vrelom, crnom tekućinom. Ustao se od stola i otvorio prozor.
Iako je već bilo devet sati, direktor Ljubo još nije došao u ured. Tek oko pola deset su se otvorila ulazna vrata. Otvorio ih je Ljubo u društvu nekakve zgodne i nepoznate im crnke.
Pozdravivši prisutne, brzim korakom je s pratiteljicom ušao u svoju sobu. Na vratima je dobacio Marijani da im napravi dvije kave. Bio je prilično uzrujan. Ušavši poput munje u sobu, nije dobro zatvorio vrata, tako da se njihov razgovor čuo u drugu prostoriju.
Lijepa žena je rekla kako je zatrudnjela i da želi roditi. Ljubo se preznojavao jer je znao što to znači. To mu nije bilo prvi puta da se našao u takvoj situaciji.»Platit ću ti abortus, reče. «Ni u kom slučaju. Dijete će doći na svijet. Želim ga roditi, uzrujano odgovori crnka. Ustala se od stola, otvorila vrata i sudarila se s Marijanom koja je na tacni nosila kave za njih dvoje. Vruća kava prolila se po ljepotičinoj bijeloj košulji. Ona je bez komentara, bez i jednog jauka, napustila ured.
Ljubo je blijedo zurio u zid. Još nije mogao vjerovati da mu se opet ponavlja situacija od prije pet godina. Znao je samo jednu stvar da nikada neće ostaviti Ljubicu jer mu status oženjenog muškarca i oca donosio bodove u poslovnom svijetu. Srce mu je počelo lupati i odjednom se našao na podu. Kada se probudio, bio je u bolnici. Kraj njega je stajala medicinska sestra i rekla mu da je preživio lakši infarkt i da će biti sve u redu. Puls mu se već normalizirao tako da je za tjedan dana izišao s riječke kardiologije.
Ovo mu se dogodilo prvi puta. Iako je to preživio, problem Mireline trudnoće još uvijek nije riješen. Što ako ga bude ucjenjivala, mislio je.
Odlučio je da o tome neće misliti. Desetak dana je proveo kod kuće. To je bio najduži period neodlaženja na posao. Jedan dan dok je još bio na bolovanju, došla je Ivana iz škole sva uplakana. « Tata, rekla mi je Slavica da imaš ljubavnicu. Još mi je rekla da joj je to rekla njezina mama koja radi s tom tetom.»- Ljubo je zanijemio. Duboko je udahnuo i rekao da on za to ne zna i da voli jedino mamu. Prvi puta u životu je osjetio da mu je neugodno zbog počinjene prijevare. Nježan glasić njegove kćerke, suze u njezinim očima, bile su dovoljne da postide Ljubu. Nedugo zatim i supruga Ljubica se vratila s posla. Rekao joj je da bi želio s njom razgovarati. Nakon više satnog razgovora, oboje su odlučili, da će zbog djece prestati živjeti dosadašnjim načinom života. Zaključili su da su im djeca ipak najvažnija, važnija od svih kratkotrajnih tjelesnih užitaka.
Vrativši se na posao, Ljubo je nazvao Mirelu i mirnim glasom joj rekao da želi raskinuti sve odnose s njom, ali da će za dijete snositi svu odgovornost. Mirela mu je plačnim glasom rekla da je već kupila avionsku kartu za Ameriku i da sutra putuje tetki u Los Angeles.
« Hvala Bogu», pomislio je on u sebi.
Bio je sedmi mjesec. Toplo ljetno jutro, mamilo je na plažu. Obitelj Molnar je pila svoju prvu jutarnju kavu. Nakon dugo vremena, ponovo su je pili u ljubavi. Djeca su veselo skakutala oko njih osjećajući sreću i sigurnost. Nakon doručka otišli su na plažu. Ljudi oko njih su s divljenjem promatrali radost zajedništva u njihovim očima. Tako to izgleda kada se ljudi uistinu iskreno vole!
Nepoznati autor
