I sebe zagrli najsnažnije
Kada jugo donese kišu
I olujne vjetrove

I ne puštaj
Onaj mali žižak svjetla
Kojeg trne i gasi tama

Budi postojan i hrabar
Budi izvor dobrote
I osmijeha vrlog

I neka ga nikad
Ne proguta vrtlog
Koji usisava taj milosni dar

Bog je dao puno
Dat će još i više
Samo nek ti duša diše

I nek su sklopljene ruke
I nek je u oku sjaj
Onog djeteta milog

Kojeg zavoli On
Prije nego ga posla
I kaza mu: “Na zemlji uspravno stoj.”

To neka ti je snaga
To neka ti je put
Da svaki tvoj skut
Iza sebe ostavlja zvijezda trag

Autor: Nikolina Perković