Rimski pontifikal o posveti crkve kaže: “Po prastarom običaju Crkve valja svečanim obredom Gospodinu posvetiti crkvu, koja se podiže kao kuća namijenjena isključivo i trajno  okupljanju Božjeg naroda i slavljenju svetih otajstava.”

Na svetkovinu svetog Ivana Pavla II., u ponedjeljak 22. listopada 2018., mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, posvetio je novu samostansku crkvu sv. Ante Padovanskog na Petrićevcu.
Uz definitora Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vilija Radmana, bivšeg gvardijana fra Ivu Orlovca  i sadašnjega gvardijana samostana na Petrićevcu fra Duju Ljevara, u slavlju su sudjelovali redovnici Franjevačke provincije Bosne Srebrene i svećenici Banjolučke biskupije, predstavnici Pravoslavne crkve i Islamske zajednice, sestre redovnice, predstavnici entitetske i državne vlasti, predstavnici Vlade Republike Hrvatske, vojska, mnogobrojni prijatelji donatori i 300 vjernika. Pjevanje je animirala i vodila sestra Damjana Kovačević katedralna orguljašica i koordinatorica crkvenog pjevanja velikih i malih zborova.

Na samome početku fra Josip Božić pročitao je povijest crkve, samostana i same župe Petrićevac s posebnim osvrtom na njena stradanja. Ovo je najvažniji dan u župi nakon dolaska pape Ivana Pavla II. 2003. godine. Zatim je vikar fra Domagoj Šimić pozvao sve vjernike da se priključe početku proslave posvete ispred ulaznih vrata.

Sam obred posvećivanja crkve ima nekoliko svojih važnih dijelova koje navodimo onim redom kako su opisani u Rimskom pontifikalu:

1) Ulaz u  crkvu. Crkva se otvara posebnim obredom pred crkvenim vratima u kojem arhitekta ili voditelj projekta izgradnje, u ovom slučaju inženjer Drago Rimac, predaje ključeve novoizgrađene crkve biskupu. Tom prigodom Drago Rimac iznio je podatke o radovima na crkvi. Arhitekt same crkve je akademik Ivan Štraus koji je preminuo u kolovozu ove godine.

2) Bogoslužje riječi. Čitanja za misu posvete crkve izabiru se iz Lekcionara, a propisano je da se kao prvo čitanje uvijek čita odlomak iz Nehemije koji opisuje narodni zbor u Jeruzalemu nakon povratka iz babilonskog sužanjstva (Neh 8,1-4a.5-6. 8-10).

Tokom homilije biskup Komarica se osvrnuo na povijest katolika banjolučkog kraja, s posebnim osvrtom na povijest vjernika župe Petrićevac te značaja franjevaca za vjernike ovoga dijela Bosne i Hercegovine. Župa Petrićevac kao jedna od najvećih župa ovoga kraja je tokom rata iseljena. Iza sebe je dala mnogobrojne uvažene ljude u crkvenome, društvenome i kulturnome životu. Jedni od njih su kardinal vrhbosanski, nadbiskup Vinko Puljić i biskup banjolučki, mons. dr Franjo Komarica. Biskup je propovijed završio riječima pjesme: ” U Tvome srcu ima mjesta za ljude sve. Jer došao si svima, svi da te zavole!”

3) Posvetna molitva i pomazanje crkve i oltara. Nakon homilije i litanija svih svetih slijede posebni obredi koji se sastoje od četiri dijela, a u središtu im je oltar bez čije se posvete crkva uopće ne može posvetiti.

a) Najprije se oltar pomazuje uljem da bi tako postao znamen Krista – Pomazanika i Glave crkve, a onda se istim uljem pomazuju zidovi ili stupovi („stijene“) crkve na mjestima označenima križem. Taj čin pomazanja simbolizira jedinstvo Glave i tijela Crkve te označuje da je ona slika svetoga grada Jeruzalema.

b) Na oltaru se pali tamjan koji simbolizira Kristovu žrtvu koja se u otajstvu nastavlja i s našim molitvama uzlazi Bogu na ugodan miomiris. No, isti taj kâd koji uzlazi prema nebu spušta se i prema zemlji. Udišemo ga nosnicama te on simbolizira i primanje Božjega daha života po kojemu čovjek načinjen od zemlje postaje živa duša (Post 2,7).

c) Pokrivanje oltara bijelim platnom simbolizira ujedno i pripremanje stola za gozbu večere Gospodnje kao i slavlje spomena na njegovu smrt, ukop i uskrsnuće koje toj večeri daje konačni smisao.

d) Donošenje upaljenih svijeća na oltar, a potom i rasvjeta cijele crkve, upozorava da je Krist „svjetlost na prosvjetljenje naroda“ (Lk 2,32) te da njegovim sjajem odsijeva Crkva i po njoj svekolika ljudska obitelj.

Nakon Vjerovanja biskup je izmolio posvetnu molitvu, pomazao svetim uljem oltar i zidove crkve, obavio obred kađenja oltara i crkve te predao upaljenu svijeću. Potom je fra Dujo Ljevar pročitao povelju o posveti crkve čime je završen obred posvete.

4) Slavlje Euharistije. Gore navedeni obredi specifični su slavlju posvete crkve. No, oni ipak nisu njezin najvažniji dio. Svi do sada obavljeni samo su priprema za slavlje Euharistije kojom se očituje glavni cilj za koji je sagrađena crkva i podignut oltar kako se, između ostalog, moli u posvetnoj molitvi: “Ovdje nek tvoji vjernici oko žrtvenog stola slave vazmeni spomen Kristov i hrane se na gozbi njegove riječi i tijela.“

Tokom završnih riječi svim prisutnima su se obratili gvardijan samostana fra Dujo Ljevar i fra Vili Radman ispred Franjevačke provincije svetoga Križa. Zahvalili su dragome Bogu na današnjem danu, biskupu na slavlju, donatorima na pomoći, svima koji su sudjelovali u radovima  te svim prisutnima.

Nakon proslave uslijedio je zajednički objed u kripti crkve za sve prisutne te uručivanje darova kao znak zahvalnosti onima koji su na bilo koji način doprinijeli izgradnji.
Ivana Lukenda