U srijedu, 4. listopada, u franjevačkoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Petrićevcu i ove godine je proslavljena svetkovina našeg Utemeljitelja.
Svetu misu je predslavio i propovijedao fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki uz koncelebraciju još desetak svećenika iz okolnih župa.
Franjo Asiški ili pravim imenom – Giovanni Francesco Bernardone utemeljitelj je franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.
Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: »Franjo, idi i obnovi moju Crkvu«, počinje popravljati tu ruševnu crkvu. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i besprizivno se podlagati papinu autoritetu odobravana njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće). Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda – klarise.
Od Franje bi trebalo naučiti prihvaćati svijet i ljude, popravljati kritikom ljubavi i u toj ljubavi pretvarati svijet tame i besmisla, zla i beznađa u svijet smisla i svijetla, ljubavi i života. Trebali bismo naučiti voljeti i ono što je drukčije i različito jer je sve od Boga i on teži da sve svojom ljubavlju spasi.
Franjo je evanđeoski i Isusovski čovjek, odvažni i ponizni misionar, ljubitelj prirode, brat svakom čovjeku i svakom stvorenju. U tome je bio i ostao veličanstven primjer svakom čovjeku i svakom vremenu ali istodobno i trajan poziv na konkretan i uvjerljiv život poput njegovog.
I.L.